Naslovnica » Članci

Zračenje mobilnih telefona

Autor: Goran Jurić
Objavljeno: magazin Mobil br. 34 (prosinac 2002 / siječanj 2003)

U zadnje vrijeme često slušamo i čitamo o zračenju mobilnih telefona i njihovoj štetnosti, pratite li malo novosti vezanu uz tu tematiku na internetu vjerojatno ste već primijetili da se u prosjeku svakih mjesec dana pojavi nova teorija o zračenju mobilnih telefona i njihovom utjecaju na čovjeka i okoliš. Na slijedećih par stranica pokušat ćemo vas pobliže upoznati sa problematikom i načinima mjerenja utjecaja zračenja na ljude. Dio ovog teksta i iznesene činjenice baziraju se na studiji o zračenju mobilnih telefona Mjerenje i procjena utjecaja elektromagnetskog polja CRONET GSM900 sustava na zdravlje ljudi, koja je nastalu na Zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva, na Zavodu za radiokomunikacije i visokofrekvencijsku elektroniku.

Frekvencijski opseg

Zrače li mobilni telefoni ili ne? Normalno da zrače - u protivnom ih ne bi ni mogli koristiti - pošto se sve informacije između mobilnog telefona i bazne stanice (BTS - Base Transceiver Station) prenose elektromagnetskim valovima. U hrvatskoj obadvije GSM mreže rade na frekvenciji od 900 MHz dok u svijetu postoje GSM mreže koje rade na 1800 MHz i 1900 MHz (u Americi). Mnogi ljudi ne znaju da su ljudi i druga živa bića na Zemlji konstantno izložena elektromagnetskim zračenjima u širokom frekvencijskom području, a izvori zračenja mogu biti umjetni, ali i prirodni. Jedan od prirodnog izvora zračenja je i Sunce koje zrači u infracrvenom valnom području.

Na gornjoj slici (uzmite u obzir da se radi o logaritamskoj skali) vidi se prikaz kompletnog frekvencijskog područja i najsnažnije izvore zračenja u određenom području. U frekvencijskom području od 50 - 60 Hz najveće zračenje dolazi od visokonaponske mreže. U području dugog, srednjeg, kratkog i ultrakratkog valnog područja izvori zračenja su uglavnom radio i televizijski odašiljači. Od 400 do 2000 MHz većinu zračenja stvaraju radarski sustavi i sustavi pokretnih komunikacija. U mikrovalnom području od 2000 MHz do 60 GHz prevladavaju radarski sustavi i odašiljači usmjerenih veza radiokomunikacijskih sustava, dok u infracrvenom valnom području dominiraju kao što smo i rekli prirodni izvori zračenja (Sunce).

Elektromagnetska zračenja u navedenom frekvencijskom području su neionizirajuća, te su učinci takvog zračenja uglavnom toplinskog karaktera - što znači da tijela izložena takvom zračenju reagiraju zagrijavanjem. Problem je u tome što osim zagrijavanja postoje vjerojatno i neke druge posljedice koje bi mogle biti štetne za ljudsko zdravlje. S druge strane imamo ionizirajuće zračenje, zračenje ovog tipa je izrazito štetnog karaktera, te razara strukturu atoma i molekule biološkog tkiva. Da vas ne bi bespotrebno uznemiravali uzmite u obzir da su frekvencije ionizirajućeg zračenja milijun puta veće od frekvencija na kojima radi GSM sustav.

Skoro sva istraživanja o štetnosti zračenja za ljudski organizam normalno ne koriste ljude za pokuse, nego takozvani fantom - lutku čiji zadatak je simulirati ljudski organizam. Sama lutka punjena je tekućinom koja simulira tkivo, problem leži u tome što fantom ne može dovoljno realno simulirati ljudski organizam i složene procese u njemu, stoga se puno vremena i novca troši na razvoj novijih i naprednijih fantoma i drugih sistema mjerenja utjecaja elektromagnetskog zračenja na ljudski organizam.

Kako radi GSM

Mobilni telefoni za vrijeme razgovora komuniciraju sa baznim stanicama. Bazne stanice su međusobno raspoređene na način da svaka bazna stanica pokriva određeni dio teritorija u obliku ćelije. Osim mobilnih telefona, koji moraju dobaciti signal do bazne stanice, zrače i same bazne stanice i to nekoliko puta jačom snagom od mobilnog telefona (ipak, uzmite u obzir da mobitel držite naslonjen na glavu dok razgovarate, a bazna stanica se uglavnom nalazi na stotinjak metara od vas). Što ste udaljeniji od određene bazne stanice to i manje elektromagnetskog zračenja dolazi do vas - međutim za vrijeme komunikacije između mobilnog telefona i bazne stanice mobitel mora koristiti puno veću snagu kako bi bazna stanica ulovila njegov signal. Znači, ukoliko su bazne stanice gusto postavljenje, unatoč činjenici da ih ima više, one će uglavnom zračiti manjom snagom pošto moraju pokriti manji prostor, a i vašem mobilnom telefonu će trebati manja izlazna snaga kako bi uspostavio komunikaciju, samim time i vi ćete biti izloženi manjoj količini zračenja.

Mobilni telefoni zrače snagom od maksimalno 2 W, a bazne stanice do 25 W po kanalu, s tim što u GSM tehnologiji postoji mogućnost dinamičke prilagodbe snage (smanjenja izračene snage) u ovisnosti o uvjetima pojedine veze. Usporedbe radi uzeli smo HRT-ov odašiljač u Deanovcu, snage 100 kW - kako bi dobili pravu sliku o količini stvorene toplinske energije izvukli smo vam dio teksta sa HRT-ovih Internet stranica o dotičnom odašiljaču: ...Dio hlađenja odašiljača smješten je u podrumu zgrade C, a uz pomoć protustrujnog izmjenjivača omogućeno je korištenje otpadne topline za zagrijavanje zgrade. Stupanj djelovanja ovog odašiljača je oko 65% pa se može računati da pri prosječnoj dubini modulacije troši iz mreže oko 150kW, od čega se kao korisni signal emitira oko 110kW, zračnim hlađenjem odvede oko 5 do 10 kW, a vodenim oko 30 do 35kW.

Također se nitko nije zapitao kakav utjecaj na ljude ima radarski sustav koji djeluje na frekvenciji od 34,3 GHz kojim nas tu i tamo znaju ozračiti djelatnici prometne policije.

Što kaže zakon?

Zračenje baznih stanica je usmjereno u određenom smjeru kako bi se najbolje pokrio okolni teritorij. Prilikom usmjeravanja zračenja baznih stanica operateri moraju uzeti u obzir dopuštene propisane količine zračenja, koje se razlikuju od države do države. U hrvatskoj su na snazi više dokumenata koji reguliraju dopuštene količine neionizirajućeg zračenja, Zakon o zaštiti od neionizirajućeg zračenja i Pravilnik o najvišim dopuštenim snagama zračenja radijskih postaja u gradovima i naseljima gradskog obilježja. Ovaj pravilnik donesen je na osnovi prijedloga Ministarstva pomorstva prometa i veza (MPPV), a u postupku prihvaćanja je i Pravilnik o zaštiti od elektromagnetskog polja koji predlaže Ministarstvo zdravsta (MZ). Svi pravilnici i zakoni utemeljenu su na različitim međunarodnim normama i propisima, no zanimljivo je da prema MPPV-ovom pravilniku u Republici Hrvatskoj su najviše dopuštene razine elektromagnetskog polja kojem je izloženo pučanstvo 2,5 do 5 puta manje od preporuka i prijedloga raznih međunarodnih normi - dok su u pravilniku MZ-a dopuštene razine još i niže.

Što kaže studija?

Studija koju smo spomenuli na počeku teksta imala je za zadatak pokazati da su vrijednosti elektromagnetskog polja koje stvara HTcronetov GSM sustav ispod razina koje propisuju naši zakoni, što je pokazala. Međutim, ostaje pitanje da li su i te male količine zračenja kojima smo svakodnevno izložene štetne za ljudski organizam. Nažalost odgovor na to pitanje je vrlo teško dati, a kamoli ga još i znanstveno dokazati.

Jedno od nedavno objavljenih istraživanja dolazi nam iz daleke Australije gdje su stručnjaci nakon tri godine istraživanja na miševima zaključili da zračenje mobilnih telefona ne potiče rast tumora u miševa. Istraživanje je obavljeno na 1600 miševa od kojih je pola bilo genetski modificirano na način da su bili posebno osjetljivi na utjecaj zračenja - pošto ni oni nisu pokazali znakove razvoja tumornih stanica - znanstvenici su pretpostavili da za ljude i druge životinje također nema opasnosti.

No to nije jedina studija, švedski istraživači objavili su istraživanje u kojem se tvrdi da dugogodišnji korisnici prve generacije mobilnih mreža (NMT, u hrvatskoj to je HTmobitel mreže - 099) imaju i do 80% veći rizik da obole od raka mozga u odnosu na one koji nisu koristili NMT mrežu. Danska studija, izvršena na 400 tisuća korisnika mobilnih mreža, pokazale je da nema povećanog rizika od raka kod višegodišnjih korisnika.

Ima li zaključka?

Nažalost, zaključka nema. Osim činjenice da mobilna telefonija funkcionira na principu elektromagnetskog zračenja na koje ljudski organizam reagira zaigravanjem ne postoje konkretni dokazi o njihovoj štetnosti. Živimo u svijetu gdje je dostupnost informacija u bilo koje vrijeme i na bilo kojem mjestu postalo nešto bez čega je skoro pa ne moguće zamisliti život. Odluku o korištenju ili ne korištenju mobilnih telefona, zbog možebitnih štetnih posljedica jednog dana, ipak ćete morati sami donijeti.

INTERVJU:

Često slušamo o sporovima ljudi koji su nezadovoljni postavljanjem baznih stanica u svojoj blizini. Zanimljivo je da većina tih ljudi svakodnevno koristi mobilne telefone u svom životu, te se mnogi s razlogom pitaju bi li ti isti ljudi bili nezadovoljni da se umjesto na susjedov posjed postavila bazna stanica na njihov i da na njihov račun dolaze novci koje operateri plaćaju pojedincima na čijem posjedu je postavljena bazna stanica?

Kako ne bi sve ostalo na novinarskim naklapanjima i interpretacijama različitih studija potražili smo neke odgovore i od ljudi iz struke. Pročitajte što o ovoj problematici misli g. Mladen Novaković, EKOTEH dozimetrija d.o.o. za zaštitu od zračenja, tvrtka ovlaštena za obavljanje stručnih poslova zaštite od zračenja od Ministarstva zdravstva (Narodne novine br. 34/00).

Postoji li razlika u zračenju mobilnih telefona prve (NMT) i druge generacije (GSM)?

Epidemioške studije u svijetu: Kanada, Australija, UK, WHO, itd. nisu pokazala bitne razlike učinka na ljude. Povremeni izvještaji o povećanim rizicima induciranja u ljudskoj populaciji su više spekulativne naravi (zračenje mora biti opasno) i nikad nisu potvrđeni.

Možete li nam reći nešto o radioaktivnim elementima koji su se prije ugrađivali u gromobrane?

Radioaktivni gromobrani koriste se u svijetu skoro 100 godina. U Hrvatskoj su ugrađeni između 1970 i 1990. (Vinča i poduzeća iz Srbije).
Danas ih je oko 250 instalirano na raznim objektima. U svijetu ih ima oko 100.000 komada. Razni su tipovi radioaktivnih dodataka gromobranima: kod nas to je europij 152/154 aktivnosti oko 10 GBq. Zakonom je u Hrvatskoj zabranjena daljnja ugradnja i naređeno njihovo uklanjanje do kraja 2005. godine Poslije toga u Hrvatskoj ne bi smio biti niti jedan gromobran te vrste. Demontaže su u tijeku. U hrvatskoj nije bilo akcidenata s radioaktivnim gromobranima, o istim se vodi evidencija i jednom godišnje se ispituje zračenje u njihovoj blizini na radnim mjestima. Nisu zabilježene nikakve zamjetne posljedice po zdravlje radnika i ljudi zbog nazočnosti radioaktivnih gromobrana u RH. Razlog njihova uklanjanja je pritisak javnosti, nepostojanje adekvatnih skladišta za istrošene radioaktivne dodatke i alternativna opcija gromobranske zaštite bez radioaktivnih dodataka.

Što mislite o SAR faktoru? Da li on postoji samo da bi se zadovoljila forma ili je to stvar koju definitivno treba uzeti u obzir prilikom kupovine mobilnog telefona?

Ovo je središnje i pravo pitanje kreiranja zaštite od neionizirajućeg zračenja. SAR je indeks ili surogat rizika od neionizirajućeg zračenja. Iznos SAR-a trebao bi se utvrditi na temelju nedvojbenih zdravstvenih indikatora rizika (kao i kod ionizirajućeg zračenja). To moraju pokazati epidemiološke studije. Današnje granice ili razine u terminu gustoće snage ili jakosti polja ili specifičnoj apsorpciji energije zračenja jesu inženjerske granice - preventivne granice - nagađanje da se možda baš na tim razinama nalazi sigurno područje (granice su relativno niske ili još niže uvođenjem tzv. faktora sigurnosti). Faktori sigurnosti snizili su 5 ili 10 puta vrijednosti fizikalnih parametara kod kojih je netko negdje ispitivanjem utvrdio biološki učinak. Dakle epidemiolozi, liječnici, biolozi ne znaju niti približno gdje je prag opasnosti: niti za akutne niti za dugoročne učinke. Analogno granice rizika za ionizirajuće zračenje donesene su tek na temelju evaluacije i poznavanja bioloških i zdravstvenih učinaka: poznato je kakva doza izaziva tumor, leukemiju ili gdje se počinju javljati genetski efekti.

Granice izlaganja dakle i SAR postavili su prilično voluntaristički inženjeri na pretpostavci da su one dovoljno stroge da budu preventiva. Logično je za svaku opasnu tvar ili pojavu da se te granice određuju temeljem zdravstvenih i bioloških pokazatelja. Prestroge i neutemeljene restrikcije mogu višestruko ugroziti razvitak tehnološki gospodarski i ugroziti dobrobit koju možete od tog razvitka polučiti. Dakle načelo, opravdanosti i optimizacije ustuknulo je pred voluntarističkim ograničenjima. No, strah javnosti i beskrupuloznost onih koji su doprinijeli nekritičkoj proliferaciji izvora neionizirajućeg zračenja kao i općenito niska tehnička kultura i kultura sigurnosti samo su katalizirali sve kontroverze u svezi s izvorima neionizirajućih zračenja, pa se puše i na hladno - precaution principle.

Osobno mislim da je specificirani SAR uz mobitele forma i tržišni potez u smislu mi se brinemo za Vas - kupite naš proizvod. Puno je faktora, a ne samo emisija zračenja iz mobitela koji mogu reducirati ili povećati izlaganje: hand free dodatak, duljina razgovora, oblik antene i sl.

Možete li nam nabrojati neke izvore zračenja koji se nalaze oko nas, a da ih većina ljudi uopće nije ni svjesna?

Ionizirajuće zračenje iz okoliša: svemir, tlo, radionuklidi u tijelu, namirnice i sl. jesu dominantna komponenta zračenja čiji utjecaj na faktore rizika je daleko najveći. Postoje teorije (hormeza) koje govore da smo se na te doze navikli i da su one blagotvorne. Od izvora neionizirajućeg zračenja: mi smo u globalnom moru elektromagnetskog zračenja koje stalno raste: radiopostaje zrače, sateliti, uređaji za telekomunikacije, računala, uređaji u kućanstvu, trafostanice u naseljima, dalekovodi, vodiči u zidovima, razni uređaji u medicini i sl.

Zašto se različite zelene akcije toliko bune protiv postavljanja baznih stanica, kada znamo da recimo automobili dokazano štete okolišu, a svejedno ih svakodnevno koristimo?

Zelene akcije su po svojoj prirodi protiv nečega, ako to nije prirodno onda su pogotovo protiv. Na žalost često su selektivni i uskih vizija i postižu kontra efekte jer koriste senzacionalističke argumente koji često nisu utemeljeni. Moja teorija je da je osnovni generator straha neznanje, a odbrana je restrikcija-biti protiv. Zato ljude treba informirati, dokazivati, argumentirati na prihvatljiv način bez znanstveno-tehničkog ekvilibrizma i podizati kulturu sigurnosti (safety culture). Činjenica je da ništa što je na svijetu nije samo korisno, u svemu je i komponenta štetnosti. Pri odluci o korištenju nečega treba uvesti načelo optimizacije i opravdanosti.

Opravdanost - uvodite u ljudski okoliš nešto što nedvojbeno može dati korist. Na žalost često korist društvu ne znači i korist pojedincu i obratno. Ta činjenica se strašno eksploatira, pa i u Vašem primjeru automobila, možda pušenja i slično.

Optimizacija - balansirajte odnos korist-štetnost tako da neto iznos što više prevagne na stranu koristi koristeći sve tehničke, gospodarske, znanstvene i socijalne čimbenike.

Znamo da ljudski organizam prilikom izlaganja zračenju mobilnog telefona reagira zagrijavanjem postoji li naznake da to zagrijavanje nije jedini proces koji se dešava u ljudskom organizmu? Kako uopće dolazi do zagrijavanja ljudskog organizma koje je izloženo elektromagnetskom zračenju?

Termalni učinci su najočitiji prilikom izlaganja neionizirajućem zračenju (javljaju se tek kod frekvencija iznad 1 MHz) i na njih se najčešće ukazuje, ali organizam ima regulacione mehanizme koje se opiru promjenama temperature +- 3 do 4 stupnja kod ljudi. Te se osim kod izrazito visokih izlaznih snaga i ne očekuju veći učinci, bar kod mobitela. Kod ultrazvuka imate lokalno povišenje temperature u tkivu i do 3 stupnja C.

Kako dolazi do zagrijavanja? Toplina je u fizikalnom smislu kinetička energija molekularnog ili atomskog gibanja (kod apsolutne nule - 273 stupnjeva C, nema titranja atoma i molekula - to je najniže stanje energije tijela). Što molekule imaju više energije to više i brže titraju oko svojih ravnotežnih položaja u tkivu ili organu. Brže titranje znači veću brzinu, a veća brzina znači veću energiju odnosno višu temperaturu. Dakle kad lokalno primijenite elektromagnetsko polje na molekule tkiva: fotoni elektromagnetskog polja interagiraju s molekulama i predaju im energiju sudarom ili u njihovo magnetsko polje. Molekule time brže titraju, imaju više energije te je i lokalna temperatura viša. To je najslikovitiji prikaz pojave termičkog efekta u ljudskom tijelu izloženom zračenju.

Danas većina stručnjaka misli da su drugi efekti bitniji. Utjecaj EM polja na propusnost membrane živih stanica EM utječe na permeabilnost membrane što mijenja njena svojstva glede propusnosti tvari bitnih za prehranu, rast ili diobu stanice. Ako se radi o živčanim stanicama električki se njima prenose signali i informacije. Vanjsko EM polje interferencijom može utjecati na tijek i kakvoću tih informacija.

Imate li što za dodati našim čitateljima?

Unatoč svim primjedbama na bazne postaje one ipak po svim mjerenjima i pokazateljima jako malo ugrožavaju ljude. Stvarna ugroza potječe od izravne uporabe mobitela na uhu - snaga zračenja odašilje se u mozak - čije stanice funkcioniraju na temelju električnih impulsa. Dakle najbolja zaštita je što manje rabiti mobitel, koristiti hand-free opciju i time će se radikalno smanjiti bilo kakav rizik za zdravlje. Same bazne postaje imaju najveću manu što su tehnički ružne i nagrđuju okoliš, te svojom nezgrapnošću odbojno djeluju, doduše takvi su i klima uređaji.

Moje mišljenje je da je eskalacija otpora postavljanju baznih postaja i plodno tlo za Zelenu akciju rezultirala iz bahatosti proizvođača i telekomunikacijskih kompanija koji su ignorirali vlasništvo, znatiželju i svijest običnih ljudi promičući isključivo tehničku sofisticiranost svog proizvoda.